Prijenosno je računalo na uredskom Wi-Fi-ju, Ethernet kabel je priključen, a VPN adapter je još prisutan. Vaša PAC datoteka pita myIpAddress() na kojoj je mreži. To zvuči razumno dok ne dobije adresu koja pripada pogrešnom adapteru.

Detalj koji nedostaje jest da funkcija vraća jednu adresu. Ona nije popis svih sučelja i ne kontaktira web-mjesto da otkrije vašu javnu IP adresu. Privatna adresa, ili čak rezervni loopback, ne govori vam koju će izlaznu adresu koristiti zahtjev kroz proxy.

Jedan odgovor za računalo s nekoliko adresa

Odabir mrežnog sučelja pripada PAC implementaciji. Stari savjet da preuredite Windows adaptere može opisivati određenu verziju preglednika i operacijskog sustava, ali loše je univerzalno rješenje. Chromium dokumentira vlastiti algoritam odabira i ograničenja kod više mreža; drugi klijent ne mora donijeti isti izbor.

Počnite utvrđivanjem vrijednosti koju je pogođeni preglednik stvarno dostavio, a zatim je usporedite s provjerama podmreže u vašoj skripti. Učinite to odvojeno na Wi-Fi-ju, Ethernetu i odobrenoj VPN vezi. Adresa koja izgleda iznenađujuće ipak može zadovoljiti pravila implementacije.

Neka odluka ovisi o manje nagađanja

Gdje je praktično, odaberite proxy prema imenu odredišnog hosta, a ne prema pretpostavljenom klijentskom sučelju. Ako je otkrivanje mreže nužno, upotrijebite namjeran, dokumentiran signal koji vaša organizacija kontrolira. Otkrivanje putem DNS-a također ima načine neuspjeha, pa definirajte što se događa kada taj signal nije dostupan.

Neke implementacije nude myIpAddressEx(). Provjerite njegovu podršku i format vraćanja prije usvajanja; to nije izravna zamjena za jedan IPv4 niz. Na kraju, neovisno provjerite rezultirajuću rutu zahtjeva. Ispravno prepoznavanje uredske podmreže i dolazak do željenog proxyja dva su odvojena ishoda.

Povezani članci