git svn ne mora nužno koristiti Gitov HTTP proxy

git fetch uspijeva, ali git svn fetch ne može dosegnuti poslužitelj. Uprkos zajedničkom prefiksu naredbe, potonja operacija razgovara s Subversion repozitorijem kroz drugi klijentski stek.

Ne pretpostavljajte da izvorni Git unos http.proxy konfigurira tu Subversion vezu. Pronađite konfiguraciju izvršavanja koju koriste Subversion biblioteke u okruženju u kojem radi git svn.

Subversion konfiguracija servers može sadržavati:

[global]
http-proxy-host = proxy.example
http-proxy-port = 8080

Ime hosta i port su odvojene vrijednosti; lista HTTP proxyja nudi kandidate za dopuštene javne Subversion rute. Polja proxy računa odvojena su od vjerodajnica repozitorija. Postavke grupa Subversion poslužitelja podudaraju se s imenima hostova, a ne s proizvoljnim putanjama repozitorija. Tretirajte ih kao Subversion sučelje, a ne kao alternativni zapis Git proxy URL-a.

Na Windowsu putanja može biti iznenađenje

Izvorna Subversion izvršna datoteka i git svn instalacija mogu koristiti različita okruženja i različita tumačenja matičnog direktorija. Uređivanje konfiguracije koju koristi svn.exe nije dokaz da ju je git svn poziv pročitao.

Zabilježite koja je izvršna datoteka i koje bibliotečno okruženje uključeno, zatim odredite njihovu stvarnu lokaciju konfiguracije. Izbjegavajte kopiranje putanje jednog korisnika u skriptu za cijelo računalo.

Držite račune odvojenim

Proxy može autentificirati odlaznu vezu. Subversion repozitorij zatim može zahtijevati drugi račun. HTTP 407 i pogreška autorizacije repozitorija opisuju različite faze.

Ako su URL ili ruta odbijeni politikom, upotrijebite odobrenu krajnju točku i način pristupa. Otvaranje web sučelja repozitorija u pregledniku samo je djelomična usporedba: ono može koristiti drugi račun, spremište konfiguracije ili rutu. Cilj je uspješna Subversion operacija kroz predviđeni posrednik, a ne tek uspješan običan zahtjev za web stranicu.