Dodate http.proxyAuthMethod, ponovite kloniranje i i dalje vidite 407. Postavka ima dokumentovan uslov koji je lako propustiti: konfigurisani niz proxyja mora sadržavati korisničko ime.

Korisničko ime ne mora biti praćeno doslovnom lozinkom u URL-u. Git može pribaviti nedostajuću lozinku kroz svoj mehanizam akreditiva. Identitet usmjeravanja i metoda autentifikacije i dalje moraju upućivati na namjeravani proxy.

Pregledajte četiri ulaza zajedno

  1. Stvarni URI proxyja, bez lozinke.
  2. Metoda odabrana za taj proxy.
  3. Svako nadjačavanje po remote-u ili nadjačavanje GIT_HTTP_PROXY_AUTHMETHOD iz okruženja.
  4. Verzija Git-a i mogućnosti njegovog HTTP pozadinskog dijela.

Trenutni Git dokumentuje metode uključujući anyauth, Basic, Digest, Negotiate i NTLM. Odabir jedne ne dodaje nedostajuću podršku povezanom pozadinskom dijelu. Ni korporativni administrator ne treba da oslabi politiku proxyja zato što je klijent konfigurisan za drugu metodu.

Stariji izvještaji uključuju verzije koje nisu implementirale opciju koja se kopira. Proizvoljni konfiguracijski ključ može se sačuvati bez dokaza da ga tekući prenos koristi. Pročitajte dokumentaciju za odgovarajuću verziju i redigovanu razmjenu.

Konačno, akreditivi repozitorija su kasniji odnos. Token za Git hosting ne zadovoljava izazov proxyja. Isključivanje TLS verifikacije repozitorija takođe ne navodi proxy da prihvati odabranu šemu autentifikacije. Prvo uspostavite tu razmjenu, zatim dijagnostikujte svaki odgovor repozitorija koji slijedi.

Povezani članci