|Integrirana proxy autentifikacija: servisni računi i lažno predstavljanje
|Ispitajte sigurnosni kontekst iza integrirane proxy autentifikacije kada ista aplikacija radi interaktivno, a zakaže kao web usluga ili planirani proces.
“Koristi moje Windows vjerodajnice” treba subjekta. U stolnoj aplikaciji to može biti osoba koja ju pokreće. U servisu to može biti račun servisa. U web aplikaciji uspješna prijava posjetitelja ne zamjenjuje automatski sigurnosni kontekst odlaznog zahtjeva.
To objašnjava zašto preglednik i poslužiteljski kod na istom računalu mogu dobiti različite rezultate od proxyja s integriranom autentifikacijom. Možda predstavljaju različite identitete.
Imenujte identitete prije nego što promijenite kod
- Osoba prijavljena u stolni preglednik.
- Račun koji ugošćuje proces aplikacije.
- Bilo koji lažni identitet aktivan za odlaznu radnju.
- Račun koji je proxy doista prihvatio ili odbio.
Na .NET-ovim podržanim putanjama integrirane autentifikacije DefaultCredentials odnosi se na trenutni sigurnosni kontekst. To nije globalni pseudonim za svakoga tko je otvorio stranicu na drugom računalu.
Ako proizvod namjerno djeluje kao korisnik, lažno predstavljanje i svi zahtjevi mrežnog delegiranja trebaju vlastiti podržani dizajn. Uključivanje općenite sklopke za uporabu zadanih vjerodajnica ne uspostavlja taj dizajn. Suprotno tome, pozadinski posao namijenjen radu kao servisni identitet ne bi smio ovisiti o tome da netko prvo otvori preglednik.
Usporedite interaktivno i raspoređeno pokretanje nakon uklanjanja tajni: kontekst računa, završnu točku proxyja, objavljenu metodu i odbijeni identitet. Izbjegnite kopiranje stolne zaporke u aplikaciju samo zato što je to omogućilo jedan jednokratni zahtjev. Konfigurirajte račun koji aplikacija treba koristiti i zatim održavajte to vlasništvo vidljivim u zapisu o raspoređivanju.