Projektna datoteka .env u Composeu daje vrijednosti za interpolaciju. Da biste jednu od tih vrijednosti proslijedili kontejneru, navedite je u konfiguraciji usluge.

Na primjer, .env sadrži krajnju tačku proxyja:

HTTP_PROXY=http://203.0.113.10:8080

Usluga je koristi i za HTTP i za HTTPS zahtjeve:

services:
  app:
    image: your-image
    environment:
      HTTP_PROXY: "${HTTP_PROXY}"
      HTTPS_PROXY: "${HTTP_PROXY}"

Zamijenite adresu iz dokumentacije i sliku; izaberite kompatibilnu HTTP krajnju tačku iz svoje usluge ili sa liste HTTP proxyja. Običan HTTP proxy može prenositi HTTPS preko CONNECT ako podržava traženi tunel.

Eksplicitan unos env_file je drugi način da se varijable izabrane datoteke proslijede usluzi. Projektna datoteka za interpolaciju ne djeluje kao implicitni env_file kontejnera.

Provjera šta je stiglo do aplikacije

docker compose config prikazuje razriješenu konfiguraciju usluge. docker compose config --environment umjesto toga prikazuje vrijednosti korištene za interpolaciju.

Uporedite okruženje usluge s procesom aplikacije. Postojeći kontejner ne dobija nove vrijednosti kada izmijenite .env; primijenite izmjenu kroz predviđeni Compose životni ciklus, računajući na prekid usluge.

Ako varijabla nedostaje, ispravite konfiguraciju usluge. Ako postoji, ali zahtjevi ostaju direktni, provjerite podršku za proxy u HTTP klijentu. Ubacivanje kroz okruženje daje konfiguraciju; aplikacija mora da je koristi.

Povezani članci