Naredba na čvoru Kubernetes može koristiti shell proxy dok Pod na tom čvoru nema proxy okruženje. Okruženje kontejnera definiraju njegova slika i konfiguracija Pod-a.

Za aplikaciju koja podržava ove varijable, dodajte env listu postojećem unosu kontejnera:

env:
  - name: HTTP_PROXY
    value: http://proxy.example:8080
  - name: HTTPS_PROXY
    value: http://proxy.example:8080
  - name: NO_PROXY
    value: localhost,127.0.0.1,kubernetes.default.svc,.svc,.cluster.local

U Deploymentu to pripada ispod odgovarajućeg kontejnera u spec.template.spec.containers. Ažurirajte radno opterećenje kroz njegovo uobičajeno rollout izdavanje da bi novi Pods to primili. Navedite i nazive malim slovima kada to stvarni klijent zahtijeva.

Lista zaobilaženja je početna ilustracija, a ne popis svake rute klastera. Koristite stvarni DNS sufiks klastera i interne destinacije. Aplikacije koje koriste IP adrese servisa mogu trebati stvarne raspone servisa u sintaksi koju njihov klijent podržava.

Init kontejneri imaju vlastite specifikacije kontejnera. Dodajte predviđenu konfiguraciju tamo kada obavljaju vanjsko preuzimanje. Za javna HTTP preuzimanja, krajnja točka s liste HTTP proxyja kandidat je za ove vrijednosti okruženja kontejnera.

Povlačenje slika događa se prije pokretanja aplikacije i obavlja ga runtime kontejnera na čvoru. Pod env ne može konfigurirati tu raniju vezu s registrom.

Na kraju, HTTP proxy varijable utječu samo na klijente koji ih koriste. One ne preusmjeravaju proizvoljan promet baze podataka, UDP ili drugih socketa iz Pod-a.

Povezani članci