Skripta čita ProxyServer iz Windows Internet Settings i dodjeljuje ga WebProxy.Address. Radi na jednom računalu, a zatim ne uspijeva na drugom čija vrijednost izgleda ovako:

http=proxy-a.example:8080;https=proxy-b.example:8080

To je konfiguracijski niz specifičan za protokol, a ne jedan proxy URI. Predaja cijele vrijednosti konstruktoru koji očekuje jednu adresu mijenja značenje ulaza.

UnosOdabire proxy za
http=...HTTP zahtjeve odredišta
https=...HTTPS zahtjeve odredišta

Ključ https sam po sebi ne znači da veza s tim proxyjem koristi TLS. Običan HTTP proxy može prenijeti HTTPS odredište kroz CONNECT.

Preferirajte podržano sistemsko proxy sučelje za stvarno odredište gdje ga klijent pruža. Ručni proxy nizovi, pravila zaobilaženja, URL-ovi automatske konfiguracije i automatsko otkrivanje različiti su dijelovi konfiguracije. Čitanje jedne vrijednosti registra ne može ih sve reproducirati. Ako pregledate pohranjenu kartu, pročitajte ProxyEnable i AutoConfigURL pokraj ProxyServer.

Ako integracija mora analizirati ručno mapiranje, slijedite njegov dokumentirani format, zadržite povezanost s protokolom i koristite pravi URI ili parser krajnje točke za svaku odabranu vrijednost. Dijeljenje svake dvotočke kvari IPv6; odabir prvog unosa gubi gornju razliku.

Zadržite ovo u odgovarajućem kontekstu računa. Postavke interaktivnog korisnika nisu automatski postavke usluge koja radi pod drugim identitetom.

Povezani članci