Posljednji red je važan: izvedite klijenta datotečnog sistema iz konfigurirane usluge umjesto da pokrenete još jedan zadani builder:

var proxy = new ProxyOptions(
    ProxyOptions.Type.HTTP,
    new InetSocketAddress("proxy.example.net", 8080));

var http = new NettyAsyncHttpClientBuilder()
    .proxy(proxy)
    .build();

var credential = new ClientSecretCredentialBuilder()
    .tenantId(tenantId)
    .clientId(clientId)
    .clientSecret(clientSecret)
    .httpClient(http)
    .build();

var service = new DataLakeServiceClientBuilder()
    .endpoint(accountUrl)
    .credential(credential)
    .httpClient(http)
    .buildClient();

var filesystem = service.getFileSystemClient(fileSystemName);

service.getFileSystemClient(fileSystemName) prenosi HTTP tok roditelja, krajnju točku računa i primjenjivu konfiguraciju pohrane na dijete.

Primjer daje isti http builderu vjerodajnica jer je dobijanje tokena još jedan put zahtjeva. Zasebno izgrađen klijent datotečnog sistema takođe mora dobiti namijenjeni prenos; nijedan raniji builder ne stvara globalni zadani SDK.

Koristite URL računa, naziv datotečnog sistema i vrijednosti identiteta iz aplikacije. ProxyOptions i Netty prenosni tipovi dolaze iz Azure Corea, builder vjerodajnica iz Azure Identityja, a builder usluge iz Azure Storage Data Lakea; InetSocketAddress dolazi iz java.net.

accountUrl ostaje krajnja točka pohrane, a naziv datotečnog sistema bira dijete. Nijedno od toga nije adresa proxyja. Uz javno dostupnu krajnju točku pohrane i dozvolu za korištenje javnog posrednika odaberite host i port ProxyOptionsa iz popisa HTTP proxyja; zadržite postavke pohrane i identiteta.

Povezani članci