URI može sadržavati username:password prije svog hosta. To ne znači da svaki .NET API koji prihvata taj URI kopira korisničke podatke u objekt za proveru identiteta.

Kada WebProxy kreirate direktno, učinite dodelu akreditiva eksplicitnom:

var proxy = new WebProxy("http://203.0.113.10:8080")
{
    Credentials = new NetworkCredential(proxyUser, proxyPassword)
};

Varijable endpointa i računa su ilustrativne. Time se adresa odredišta, adresa proxyja i proxy račun drže odvojenim.

Ako format unosa daje URL s akreditivima, svesno parsirajte njegove korisničke podatke. Sačuvajte lozinku koja sadrži dvotačke deljenjem samo na separatoru akreditiva i dekodirajte kodirane komponente u odgovarajućoj fazi. Izbegavajte ispisivanje originalnog URL-a dok dijagnostikujete taj parser.

Proxy URL koji radi kao postavka okruženja može se ponašati drugačije kada se prosledi drugom konstruktoru. Inicijalizacija proxyja iz okruženja ima sopstvenu logiku parsiranja; to nije obećanje da svaki konstruktor troši ista polja.

Na kraju, postavite konfigurisani proxy objekat na rukovaoca koji izvršava zahtev. Ispravni akreditivi na nekorišćenom WebProxy ne mogu uticati na vezu.

Povezani članci