JSON objekat izgleda obećavajuće: mapa proxies sa unosom default i dodatnim ključevima adresa. Primaljivo je staviti tu ime hosta registryja i očekivati da će zahtevi ka tom registryju koristiti drugi proxy.

Ti ključevi identifikuju Docker daemone na koje se klijent povezuje. Ne identifikuju veb-sajtove koje će kontejner da zatraži.

Konfiguracija Docker klijenta može novim kontejnerima da pruži proxy promenljive okruženja, a novim buildovima proxy argumente za build. Unos specifičan za daemon menja tako pruženu konfiguraciju za odgovarajući kontekst daemona.

Ona ne konfiguriše sopstvenu odlaznu proxy vezu daemona. Niti pretvara HTTP klijent kontejnera u PAC procenjivač.

Ako je vaš zadatak da interni registry ostane direktan dok daemon pristupa drugim servisima kroz proxy, pogledajte podržanu proxy i bypass konfiguraciju daemona. Ako aplikaciji trebaju različiti upstream proxyji za različita odredišta, ta politika pripada odgovarajućem klijentskom ili prosleđujućem uređenju.

Pre uređivanja mape zapišite koju adresu ključ predstavlja i koji proces šalje neuspešni zahtev. Isto ime hosta može se pojaviti u vezi sa daemonom, u URL-u registryja i u URL-u proxyja, ali to su tri različite uloge.

Povezani članci