Posredni proxy može zahtijevati vjerodajnice, ograničiti izvorne mreže i primijeniti politiku odredišta. Te kontrole ne dokazuju da je pozivatelj jedan određeni izvršni program.

User-Agent ili prilagođeno zaglavlje dostavlja klijent i može se kopirati. Zato naziv aplikacije u zahtjevu nije prikladan kao jedina vrata prema privatnom proxyju.

Koristite kontrole pristupa koje izražavaju ono što doista možete provjeriti: ovlašteni račun, dopuštenu mrežnu lokaciju i predviđena odredišta. Zaštitite i opozovite klijentske vjerodajnice kroz uobičajeni dizajn aplikacije za rukovanje tajnama. Zatim provjerite dopuštene i odbijene zahtjeve prema predviđenoj granici pristupa.

Čak i jača autentifikacija klijenta utvrđuje posjedovanje odobrenog ključa ili vjerodajnice. Ne treba je opisivati kao apsolutno jamstvo da nijedan drugi program ne može rabiti tu vjerodajnicu.

Ako je zahtjev provedba cjelovitosti upravljanih uređaja ili aplikacija, označite to kao dodatni sistemski zahtjev. Ne obećavajte to pravilom zaglavlja u Squidu koje samo prepoznaje niz koji je pozivatelj odabrao poslati.

Povezani članci