Vaša proxy datoteka je skup, a ne Requests tablica usmjeravanja

Odaberite jedan proxy iz datoteke, a zatim izgradite kartu ruta za zahtjev prema web-mjestu. Skup kandidata za krajnje točke sam po sebi nije Requests rječnik usmjeravanja.

1. Raščlanite stavku prema definiranom formatu. Neformalni redak IP:port:user:password dvosmislen je kada adrese IPv6 ili vjerodajnice sadrže dvotočke. Za IPv4 host, numerički port i korisničko ime bez dvotočaka ograničeno dijeljenje može ostatak teksta ostaviti kao zaporku. Kad ta ograničenja ne odgovaraju, koristite zasebna strukturirana polja.
2. Odaberite krajnju točku za ovu operaciju. Zadržite njezin stvarni protokol i kodirajte komponente vjerodajnica pri izradi URL-a. Tu vrijednost koja nosi tajnu držite izvan uobičajenih zapisa.
3. Preslikajte odredišne sheme na taj odabrani URL. Za jedan odabrani HTTP proxy karta može izgledati ovako:

routes = {
    'http': selected_proxy_url,
    'https': selected_proxy_url,
}

Ključevi http i https odabiru odredišne sheme. Ključ poput http://203.0.113.10 umjesto toga odabire zahtjeve prema tom točnom odredišnom hostu; on ne označava proxy na toj adresi. Korištenje svakog proxy IP-a kao ključa može neko nepovezano web-mjesto ostaviti bez predviđene rute.

Raščlanite skup jednom, odaberite krajnju točku i izradite preslikavanje za poziv klijenta. Ako te korake držite odvojenima, možete promijeniti politiku odabira, a da se ne promijeni značenje Requestovih ključeva usmjeravanja.