Samostalno hostovan agent Azure Pipelines može držati pravila zaobilaženja proxyja u datoteci .proxybypass u svom korijenskom direktoriju. Svaki red je ECMAScript regularni izraz koji se upoređuje s URL-om.

Na primjer, pravilo za jedan interni host feeda može izgledati ovako:

^https?://packages[.]internal[.]example(?::[0-9]+)?(?:/|$)

Izraz upoređuje HTTP ili HTTPS URL-ove za taj host, s opcionalnim numeričkim portom. Granica nakon imena hosta sprječava i podudaranje s dužim imenom kao što je packages.internal.example.other-domain.

Ovo je datoteka instalacije agenta, a ne datoteka proizvoljno smještena u kopiji izvornog koda. Njena sintaksa se također razlikuje od vrijednosti NO_PROXY razdvojene zarezima. Kopiranje shell zamjenskog znaka kao *.internal.example u polje regularnog izraza ne čuva isto značenje.

Zatim utvrdite ko preuzima paket

Ugrađene operacije agenta sa izvorima i artefaktima koriste njegovu proxy konfiguraciju. Zadaci mogu dohvatiti izložene proxy informacije kroz biblioteku zadataka i primijeniti ih na svoje HTTP klijente.

Zadatak koji poziva vanjski NuGet, dotnet ili curl proces uvodi još jednog potrošača. Provjerite kako taj zadatak alatki dostavlja proxy i postavke zaobilaženja. Ispravno pravilo agenta ne dokazuje da ga je svaki neovisni klijent paketa pročitao.

Zadržite URL internog feeda u dijagnostičkom zapisu, uključujući shemu i port. Testirajte pravilo na URL-u s kojim se komunicira, zatim pregledajte konfiguraciju zadatka ili klijenta odgovornu za taj zahtjev.

Povezani članci