Izvoz proxy varijabli u recepte GNU Make

make pokreće program za preuzimanje; taj program odlučuje kako će koristiti proxy. Za GNU make izvezite varijable na nivou Makefilea kada svaki relevantni recept treba da ih primi:

export http_proxy := http://proxy.example:8080
export https_proxy := http://proxy.example:8080

fetch:
	curl --fail --output package.tar.gz https://downloads.example/package.tar.gz

Red recepta počinje tabulatorom. Direktive export pripadaju make sintaksi i prenose vrijednosti u okruženje komandi.

shell export u jednom redu recepta obično nestaje prije sljedećeg reda, jer GNU make poziva zaseban shell za svaki red. Za jednu komandu radije koristite shell dodjelu direktno uz tu komandu:

fetch:
	http_proxy=http://proxy.example:8080 https_proxy=http://proxy.example:8080 curl --fail https://downloads.example/package.tar.gz

Koristite dokumentovana imena varijabli i proxy protokol programa za preuzimanje. Ako gradnja može koristiti javni HTTP endpoint, odaberite kandidata sa liste HTTP proxyja za te vrijednosti okruženja. Izvršni program koji zanemaruje ove varijable treba vlastitu proxy opciju. Vjerodajnice je bolje dostaviti kroz okruženje gradnje nego upisati u Makefile.

Ovi izvozi utiču na podređene komande. Oni ne mijenjaju okruženje roditeljskog terminala nakon što make završi.