var handler = new System.Net.Http.HttpClientHandler
{
    UseProxy = true,
    Proxy = new System.Net.WebProxy(
        "http://proxy.example.net:8080")
};

var transport = new Azure.Core.Pipeline.HttpClientTransport(handler);

var credential = new Azure.Identity.ClientSecretCredential(
    tenantId, clientId, clientSecret,
    new Azure.Identity.ClientSecretCredentialOptions
    {
        Transport = transport
    });

var vault = new Azure.Security.KeyVault.Secrets.SecretClient(
    new Uri(vaultUrl),
    credential,
    new Azure.Security.KeyVault.Secrets.SecretClientOptions
    {
        Transport = transport
    });

Koristite stvarne vaultUrl, tenantId, clientId i clientSecret aplikacije. Dvije dodjele Transport = transport su namjerne: jedna usmjerava dobijanje tokena, a druga zahtjeve za tajnama Key Vaulta.

Zadržite vaultUrl kao stvarnu završnu tačku trezora. WebProxy rukovaoca drži posrednika; javni HTTP kandidati dostupni su u listi HTTP proxyja kada mrežna politika trezora dopušta tu rutu; konfigurirajte njegove Credentials prije stvaranja klijenata ako ih mreža zahtijeva.

Ponovo koristite transport za radno opterećenje klijenata i oslobodite posjedovane resurse pri zatvaranju. Uspješna proxy veza uspostavlja rutu, dok mrežne i pristupne politike Key Vaulta i dalje odlučuju može li aplikacija čitati tajnu.

Povezani članci