faye-websocket izlaže proxy opciju na svom Client konstruktoru. Prenesite je prije početka veze:

const WebSocket = require('faye-websocket');

const socket = new WebSocket.Client(
  'wss://service.example/socket',
  [],
  { proxy: { origin: 'http://proxy.example:8080' } },
);
socket.on('error', error => console.error(error.message));

Prvi URL identificira WebSocket uslugu. proxy.origin identificira HTTP posrednika. Za dozvoljeni javni WSS test bez proxy akreditiva, lista HTTP proxyja nudi adrese za to porijeklo; provjerite pristup stvarnoj WebSocket krajnjoj točki. Biblioteka dokumentira origin kao obaveznu proxy opciju i također podržava zaglavlja specifična za proxy i TLS konfiguraciju.

Prazan niz je lista podprotokola, a ne proxy lista. Navedite tamo nazive aplikacijskih podprotokola kada ih usluga zahtijeva.

Ovo konfigurira Faye klijent koji kreira kod. Ako WebSocket posjeduje drugi SDK, koristite put koji SDK podržava za dostavljanje njegovih opcija veze. Stvaranje ovog odvojenog socketa ne mijenja postojeću SDK vezu.

Povezani članci