faye-websocket izlaže proxy opciju na svom Client konstruktoru. Prenesite je prije početka veze:

const WebSocket = require('faye-websocket');

const socket = new WebSocket.Client(
  'wss://service.example/socket',
  [],
  { proxy: { origin: 'http://proxy.example:8080' } },
);
socket.on('error', error => console.error(error.message));

Prvi URL identifikuje WebSocket uslugu. proxy.origin identifikuje HTTP posrednika. Za dozvoljeni javni WSS test bez proxy akreditiva, lista HTTP proxyja nudi adrese za to ishodište; provjerite pristup stvarnoj WebSocket krajnjoj točki. Biblioteka dokumentuje origin kao obaveznu proxy opciju i takođe podržava zaglavlja specifična za proxy i TLS konfiguraciju.

Prazan niz je lista podprotokola, a ne lista proxyja. Navedite tamo nazive aplikacijskih podprotokola kada ih usluga zahtijeva.

Ovo konfiguriše Faye klijent koji kreira kod. Ako WebSocket posjeduje drugi SDK, koristite put koji SDK podržava za dostavljanje njegovih opcija veze. Stvaranje ovog odvojenog socketa ne mijenja postojeću SDK vezu.

Povezani članci