Koristite naziv mrežne usluge u macOS proxy naredbama

en0 označava mrežni uređaj. Wi-Fi je obično naziv konfigurirane mrežne usluge. Proxy naredba koja traži naziv usluge očekuje potonju vrstu identifikatora.

Počnite s nazivima koje računalo doista ima:

networksetup -listallnetworkservices

Upotrijebite potpuni naziv usluge iz tog izlaza. To može biti Wi-Fi, opisni naziv USB adaptera ili naziv koji je netko dodijelio lokalno. Onemogućena usluga može biti označena zvjezdicom na popisu; ta oznaka nije dio naziva koji treba kopirati.

Za ilustrativnu uslugu nazvanu Office Ethernet, postavljanje HTTP proxyja izgleda ovako:

networksetup -setwebproxy "Office Ethernet" proxy.example.internal 8080

Navodnici čuvaju razmak u nazivu usluge. Ime proxy hosta i port odvojeni su argumenti. Zamijenite ih stvarnim vrijednostima; za test koji dopušta javne HTTP krajnje točke, popis HTTP proxyja nudi kandidate. Koristite privilegije koje zahtijeva administrativna politika računala.

Postavljanje te usluge ne konfigurira drugu uslugu samo zato što obje mogu pristupiti internetu. Mac s povezanim Ethernetom i Wi-Fi mrežom može imati više relevantnih konfiguracija. Provjerite uslugu koja nosi vezu pogođene aplikacije prije primjene iste promjene drugdje.

Držite odvojeno i postavke specifične za protokol. Postavka web proxyja, proxy za sigurno web odredište, SOCKS proxy i automatski PAC URL različiti su unosi konfiguracije. Promjena HTTP unosa ne dokazuje da sve ostale treba zajedno uključiti ili isključiti.

Appleov stariji priručnik za Remote Desktop naredbe već razlikuje mrežne usluge u ovim naredbama. Na računalu kojim se upravlja upotrijebite networksetup -help za potvrdu dostupnih opcija, a zatim provjerite željenu uslugu u mrežnim postavkama. Identifikator uređaja dobiven s popisa sučelja nije zamjena za odabir te usluge.